U Primorsko-goranskoj županiji sačuvano je bogato i raznoliko kulturno-povijesno nasljeđe. Među pisanim spomenicima ističu se:

BAŠĆANSKA PLOČA - najdragocjeniji spomenik hrvatske prošlosti

Bašćanska ploča jedno je od najznačajnijih glagoljskih vrela uopće. Taj epigrafski zapis od neprocjenjive je vrijednosti na raznim znanstvenim i kulturnim poljima, a napose na nacionalnome području, jer je "krsni list" Hrvata, u kojem se prvi put na hrvatskom jeziku navodi riječ hrvatski uz ime jednoga hrvatskog vladara - kralja Zvonimira (1075. - 1089.)

Ploča je najveći, na kamenu uklesani hrvatski glagoljski tekst (staroslavenski, s crkvenoslavenskim i latinskim elementima) nastao u benediktinskom samostanu sv. Lucije u Jurandvoru, u Bašćanskoj dolini na otoku Krku. Istraživači su pretpostavljali da je ploča nastala u razdoblju od 70-ih godina XI. st. do 20-ih godina XII. stoljeća, najčešće se navodi 1100. godina, (Rački, Štefanić i drugi), zatim 1077. (Hamm), 1104. ili 1107. (Kukuljević), 1120. (Strohal), dok u posljednje vrijeme akademik Lujo Margetić datira 1105. godinu.

Na Ploči je uklesano 13 redaka. Osnovica sadržaja govori o tome da je opat Držiha zabilježio kako je sâm hrvatski kralj Zvonimir opatijskoj zajednici sv. Lucije i sv. Mikule (Nikole) darovao neobrađeno, ali očito vrijedno zemljište, te kako je opat Dobrovit s devet redovnika podigao crkvu sv. Lucije. Upisani su i drugi uobičajeni elementi isprave.

Ploča je bila lijevi plutej crkvene ograde (septum) koja dijeli svećenike u prezbiteriju od vjernika u crkvenoj lađi.

Ploča je do znanstvene javnosti došla znatno oštećena, pa njezin tekst do danas nije pročitan u cjelini. Do danas su o njoj mišljenje dali brojni hrvatski i strani stručnjaci, jer sadržaj Ploče pruža široke mogućnosti proučavanja, analize i tumačenja tema iz niza znanstvenih oblasti i područja povijesti, slavistike, prava, filologije, književnosti, gospodarstva, toponomastike, paleografije, diplomatike itd.

Radi stručne konzervacije i trajne znanstvene zaštite, znatno oštećena Ploča je 1934. godine prenesena u Zagreb, gdje je, nakon dugoga stručnog truda, s uspjehom oslobođena soli i ostaloga taloga, te sanirana. Kao "dragi kamen hrvatskoga jezika" (prof. dr. Stjepan Ivšić) i najdragocjeniji spomenik hrvatske prošlosti uopće, Bašćanska ploča stalno je izložena u auli Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, najviše hrvatske znanstvene i kulturne institucije.

VINODOLSKI ZAKON

Vinodolski zakon - hrvatski pisani popis običajnog prava iz 1288. - može se s pravom staviti uz bok drugim europskim opsežnim srednjovjekovnim pravnim dokumentima pisanim na narodnom jeziku, npr. angslosaksonskim (601.-925.), Ruskoj pravdi (XI. Do XIII. st.) i Sachsenspiegel (XIII. st.). Ali Vinodolski zakon ima neke značajke kojima se ističe u otmjenom društvu spomenutih europskih vrela. Vinodolski je zakon pisalo povjerenstvo sastavljeno od predstavnika devet vinodolskih općina (Grobnik, Trsat, Bakar, Hreljin, Drivenik, Grižane, Bribir, Novi, Ledenice), koje je u ime općina i kneza gospodara popisalo pravo koje se u vrijeme nastanka Vinodolsko zakona primjenjivalo u Vinodolu. Povjerenstvo je, uz ostalo, imao u vidu zaštitu interesa općinara vinodolskih općina. Vinodolski zakon pisan je glagoljicom, a sačuvani tekst iz polovice XVI. stoljeća glagoljskim kurzivom. Čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Naziv Vinodolski zakon ne znači da je u Vinodolu bio na snazi neki zakon u modernom smislu te riječi. Zakon u našoj staroj hrvatskoj terminologiji ima značenje pravna običaja (consuetudo), koji u trenutku njegova zapisivanja društvo priznaje kao obvezujući.

Izradu hipermedijske baze podataka "Kulturno povijesno nasljeđe Primorsko-goranske županije" pokrenuo je kao trajni zadatak, Županijski zavod za održivi razvoj i prostorno planiranje.