Foto natječaj PGŽ svibanj – Cvijeće

Cvijet je višestruko važan u životu čovjeka i on ima svoju ulogu u razvoju cijele  civilizacije. Odnos cvijeta i čovjeka možemo pratiti kroz cijelu povijest evolucije. Čovjek je kroz uzajamni odnos sebe i ove plemenite biljke izgradio mnogobrojne statuse koji se temelje na cvijeću –  od znanstvenih studija do industrija za ukrašavanje i uljepšavanje, a u farmaceutskoj proizvodnji još se koristi i kao dodatak u određenim lijekovima. Dakle, cvijet je  u svoj svojoj slojevitosti bio, a i danas je, važan kao ukras, kao hrana, kao lijek itd.  Neodvojiv je  dio naše svakodnevice i vrlo je čest motiv i fotografima i slikarima.

I evo naših dvanaest ustrajnih autora sa svojim viđenjem cvijeta, cvijeća,  ove božanske biljke. Kadrovi  i snimljene scene su iz dvorišnih cvjetnjaka pa preko gradskih zelenih i cvjetnih površina i sve do livade obrasle svim i svačim, a cvijećem ponajviše.

Koliko god  cvijeće stvara ugodu u našem okruženju i koliko god ono jest lijepo samo po sebi,  fotografirati ga nije nimalo lako. I kod ove teme prisutan je snažan subjektivizam. Naime, nije isto snimamo li cvijeće u svom vrtu ili negdje drugdje, ali fotograf bi se trebao osloboditi te intimne  poveznice i imati na svom  snimateljskom umu kako to cvijeće,  koje je ispred objektiva,  učiniti na slici, fotografiji što gledljivijim,  da ne kažem ljepšim i impresivnijim.  Gledano iz tih pozicija pohvaljujem  Danijelu Grgurić, Darija Dorčića, Laru Troha i Branka Lautara. Iz njihovih fotografija vidljiva je fina emocionalna povezanost motiva i snimatelja, vidljiva je i suvisla upotreba tehnike u interpretaciji ideje ljepote cvijeta ili cvijeća. Autori su pokazali znalački odnos spram medija fotografije i poruke koju ona prenosi.  Od spomenutih i pohvaljenih autora izdvajam fotografiju Božur u maminom vrtu Darija Dorčića i nominiram je za prvo mjesto.  Božur kao cvijet ima niz simboličkih značenja,  ovisno kako je  i koji narod izgradio mit i vjerovanje o njemu pa se njegovoj  boji  pripisuju značenja časti, ljubavi, bogatstva, a kažu da štiti kuću i ukućane od zlih duhova.  Dorčićeva je fotografija izoštrena u malom polju središnjeg dijela cvijeta,  u krugu u kojem se otvaraju latice,  a  ostali, blago zamućeni dio prostora slike s naglašenim zelenim stabljikama i listom, kao da usmjerava i potiče i našu  maštu, i rast, i otvaranje samoga cvijeta. Kao da nam i  autor i cvijet poručuju da će se njihovim  otvaranjem u potpunosti ispuniti naša vjerovanja i nadanja.

Borislav Božić, prof., Voditelj Škole fotografije Rijeka

S obzirom da smo napokon doživjele vrijeme kada su nam mjere malo popustile i ponovo omogućile da se prisjetimo vremena od prije novog normalnog, tema za slijedeći mjesec je: Korone nema pa slobodno šetam i uživam