Foto natječaj – svibanj

Stanje s korona virusom se smiruje i prvi korak slobode je naše dvorište ili naša ulica. Po prijavljenim fotografijama vidljivo je da su dvorišta, ulice još uvijek avetinjski prazne. S oprezom smo izašli iz stanova i kuća i s oprezom smo krenuli u prostor izvanjske slobode, slobode kretanja. Od vremena snimanja ovih fotografija pa do moga pregleda i analize prošlo je najmanje nekih petnaestak dana, a to je dovoljno da se osjeti razlika u ovoj situaciji kada se iz dana u dan pravila ponašanja mijenjaju.

Svakim danom mjere suspenzije popuštaju, sve je liberalnije, tj. veća je sloboda ponašanja i sve je manje zabrana. Pa i iz tih je razloga velika razlika – imamo puste ulice u vrijeme njihova fotografiranja i drukčije, sadašnje, trenutno stanje. I zbog toga su ove fotografije kao neumoljiv i istiniti dokument određenog vremena nezamjenjive i imaju svoju trajnu vrijednost jer dokazuju stanje točno određenoga mjesta u određeno vrijeme. Dakle, u ovom slučaju dokumentarnost se nameće kao neizbježno svojstvo fotografije, kao dominanta. Pored ovih „prirodnih“ svojstava fotografije danas je i tehnologija na tom stupnju da možemo govoriti o izuzetno pouzdanom tehničkom partneru u autorstvu naše fotografije. To znači da je autoru ostalo da se brine ili da razmišlja o kadru, kompoziciji, a ona ovisi o položaju fotoaparat u odnosu na motiv. Dakako, bitnu ili čak ključnu ulogu igra i karakter svjetla koje oblikuje našu scenu. Na ova dva elementa, tj. kompoziciju i svjetlo autor itekako može utjecati i to tako da bira mjesto i položaj od kuda će fotografirati željenu scenu, te time određuje konačni sadržaj i kompozicijski raspored zahvaćenoga prizora. Nije isto fotografiramo li iz normalne vizure ili čučnemo pa i legnemo ako treba, ili se pak popnemo na zidić ili nešto drugo što je povišeno u odnosu na nas i motiv. Kako naš položaj, tj. položaj fotoaparata u odnosu na motiv mijenja izgleda našega snimka, isto tako na njegov konačni dojam utječu i vremenske prilike. Nije isto je li dan sunčan, oblačan ili kišovit.

Na tragu svega ovog izrečenog, u ovom svibanjskom paketu fotografija izdvajam i pohvaljujem sljedeće fotografije i autore: Moja ulica Anastasie Vlaše, Put pjacete Darija Dorčića, Moja ulica Filipa Jurića, Baš sad kiša Linde Spicijarić, Noćna Sare Budimir, Odmor Luke Martinovića i Rijeka Svjetlane Tadić. Sve ove navedene fotografije imaju promišljenu kompoziciju, „uhvaćenu“ dobru atmosferu snimanoga prizora i stvaraju dobar doživljaj kod promatrača. Fotografiju koju izdvajam i nominiram na prvo mjesto za svibanj 2020. je Put pjacete Darija Dorčića jer je vrlo jasnoga kompozicijskog rasporeda kao da je primjer u udžbeniku za vježbu perspektive. Ova prazna ulica nadnaravno djeluje i kao da će njome svaki čas neko razigrano dijete protrčati ili pak kakva starica teškim korakom proći ili promoliti glavu kroz prozor. A svjetiljke, kao redovni inventar ulica, promatrajući ih u ovoj praznini sada simboliziraju nadu. Simbol su novoga svjetla, novoga života. Praznina ulica nije obična praznina. To je, usuđujem se reći, njen metafizički status, njena nova realnost. Nije ovo put pjacete, već je ovo put novoga života.

Za lipanj je tema noćna fotografija. Dakle, trebate noću fotografirati dvorište, ulicu, panoramu grada ili bilo koji drugi ambijent, ali obavezno isključite bljeskalicu jer fotografirate bez nje.
Borislav Božić, prof.

Po Facebook izboru pobjednička fotografija je “Proljetna” autorice Lucije Voloder.