Riječki morčić kao živa baština: Župan Lukanović i Gjon Antoni razgovarali o očuvanju i novoj valorizaciji tradicije

Župan Primorsko-goranske županije Ivica Lukanović održao je radni sastanak s Gjonom Antonijem, posljednjim riječkim moretistom i jednim od najzaslužnijih za zaštitu umijeća izrade riječkih morčića kao nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske.

Susret je bio posvećen očuvanju, boljoj valorizaciji i budućoj prezentaciji riječkog morčića, jednog od najprepoznatljivijih simbola Rijeke, Kvarnera i Hrvatskog primorja. Riječki morčić mnogo je više od nakita. On je dio obiteljske tradicije brojnih primorskih obitelji, znak pripadnosti kraju, uspomena koja se prenosila generacijama, ali i svjedočanstvo visoke razine riječkog zlatarskog umijeća.

Umijeće izrade riječkih morčića, odnosno moretti fiumani, tradicionalni je zlatarski postupak prisutan u Rijeci najmanje od 18. stoljeća. Riječ je o posebnoj i zahtjevnoj tehnici izrade, koja se oblikovno i tehnološki razlikuje od venecijanskih moreta te potvrđuje samostalnost i originalnost riječkog morčića. Tradicionalna izrada uključuje lijevanje u sipinoj kosti, ručnu obradu, emajliranje i niz preciznih postupaka koji traže veliko znanje, iskustvo i osjećaj za detalj.

Antoni, koji je desetljećima posvetio očuvanju ove tradicije, istaknuo je kako je upis umijeća izrade morčića u Registar kulturnih dobara važan korak, ali i početak novog posla. Morčić, kako je naglasio, treba ostati živ simbol riječkog i primorskog identiteta, a ne samo predmet koji se čuva u vitrini.

Župan Lukanović istaknuo je kako upravo takve priče pokazuju koliko je važno baštinu ne samo zaštititi, nego je i aktivno koristiti kao dio kulturnog, obrazovnog, turističkog i gospodarskog života.

„Ono što me posebno žalosti jest činjenica da takve vrijednosti često ne koristimo dovoljno. Imamo predivnu i prebogatu baštinu, ali je ponekad zapustimo ili je ne znamo pretvoriti u nešto što može živjeti u svakodnevici i dati novu vrijednost prostoru i ljudima. Morčić je upravo takva priča. To nije samo nakit, nego dio identiteta, obrta, povijesti i kulture našega kraja“, istaknuo je Lukanović.

Na sastanku se razgovaralo i o mogućnostima stvaranja sadržaja koji bi riječkog morčića približili građanima, posjetiteljima i novim generacijama. U tom kontekstu otvorene su ideje o prostoru koji bi na suvremen način spojio izložbeni, edukativni, radionički i doživljajni sadržaj, odnosno mjesto na kojem bi se morčić mogao predstaviti kao živa baština – kroz priču, izradu, dizajn, umjetnost, ali i druge oblike kreativne interpretacije.

Poseban naglasak stavljen je na uključivanje mladih. Župan je naglasio kako se baština mora približiti učenicima i mladim ljudima, posebno onima koji se obrazuju u umjetničkim, obrtničkim, dizajnerskim i srodnim područjima. Takva specifična znanja, istaknuo je, mogu im biti dodana vrijednost u budućem radu.

„Naše mlade ljude moramo približiti baštini. Ne samo zato da znaju što je nekada postojalo, nego zato da razumiju vrijednost vještine, rada i identiteta prostora iz kojeg dolaze. Ako mladi čovjek stekne specifično znanje, ako zna povezati umjetnost, obrt, dizajn i priču svoga kraja, to mu postaje dodana vrijednost. To je znanje koje se ne može lako zamijeniti i koje može otvoriti nove mogućnosti“, poručio je Lukanović.

Dodao je kako Primorsko-goranska županija u području kulture i obrazovanja želi snažnije povezivati baštinu, umjetnost i praktična znanja, osobito kroz projekte koji mladima omogućuju da uče od majstora i da tradiciju interpretiraju na suvremen način.

„Moramo vrednovati ovakve priče. Ne samo riječima, nego konkretnim koracima. Morčić zaslužuje mjesto u kojem će se o njemu govoriti, učiti, stvarati i gdje će njegova priča biti dostupna i domaćim ljudima i onima koji dolaze u Rijeku i na Kvarner“, rekao je župan.

Antoni je tijekom sastanka predstavio dio građe, fotografija i iskustava vezanih uz povijest morčića, kao i važnost prijenosa znanja na nove majstore. U tom je kontekstu spomenut i zlatar Ivo Lipić, koji od Antonija uči tradicionalnu tehniku izrade i predstavlja važnu poveznicu prema očuvanju zanata u budućnosti.

Sastanak je zaključen najavom daljnjeg promišljanja konkretnih modela kojima bi se riječki morčić snažnije predstavio javnosti, s posebnim naglaskom na očuvanje izvornog umijeća, edukaciju mladih i suvremenu prezentaciju jedne od najvažnijih identitetskih priča Rijeke i Kvarnera.

Riječki morčić, zaključeno je, ne smije ostati samo uspomena ili protokolarni dar. On je znak prostora, kulture, rada i znanja koje treba čuvati, ali i razvijati kao živu baštinu budućih generacija.